POGUBNI PLODOVI PAKTA S LONDONOM

Niti dva desetljeća nakon "bežanije” srpske vojske iz Hrvatske i panike od Banja Luke do Beograda, naši čelnici po nalogu iz Londona podanički dolaze u Beograd šaljući čak i školske udžbenike na "komšijsku cenzuru”

Na svoju veliku nevolju Hrvatska je sve više "u modi” i to na vrlo ružan i opasan način. "Svjetski vladari”, ljudi u čijim rukama se nalaze gotovo sva velika brda novčanica najvažnijih svjetskih valuta, kao i zlato, dijamanti i svi drugi materijalni dokazi "moći”, već su odavno "bacili oko” na lijepu našu kao lijepu ali glupu gusku koja velikim dijelom još nije očerupana, pa čine sve da je što prije ogole do kože.

"DRUKAJU” ZA NOVU JUGU

Strategija je odavno poznata i pročitana. Na Balkanu (opet) postoji samo jedna regionalna sila, a to je Srbija kojoj se milom ili silom moraju "prikačiti” ostale države svedene na nivo "banana republike”, a tu Englezi ubrajaju i Hrvatsku, pa su u tu tlapnju uvjerili cijelo političko čelništvo naše države.

To se događa niti puna dva desetljeća nakon što je "nepobjediva srpska vojska” poput zečeva (izraz prepisan od Slobodana Miloševića) pobjegla iz dijela Hrvatske koji su nazivali "republika srpska krajina”. Samo koji mjesec kasnije u rasulu su bježali iz dijela Bosne koji i danas nazivaju "republika srpska”. Od potpune propasti spasila ih je zapovijed tadašnjeg predsjednika dr Franje Tuđmana koji je pod pritiskom svjetskih nasilnika zapovijedio prekid akcije. U to vrijeme zečevi su drhtali i u Beogradu, pa su žurno potpisali "mirnu reintegraciju”, dok im "ustaše” ne pokucaju na vrata, jer je hrvatska granica kod Iloka udaljena samo 80 km od centra Beograda.

Nakon svega ta istočna hrpa jada ponovo u britanskoj režiji postaje "balkanska sila” slično kao što je to već dva puta postala. Uspjeli su ustoličiti i takve vlastodršce koji ne samo da se ljube (trostruko) s četničkim vojvodom koji je sada presjednik, nego u Beograd dolaze pokornički, kao nekad Savka Titu. U njihovoj glavi već postoji neka treća "Slavija” u kojoj je Beograd opet glavni, pa se gotovo ispričavaju što se srpska vojska u hrvatskim školskim udžbenicima iz 1991. godine naziva okupatorskom, a Srbi napadači četnicima (tako su tada zvali sami sebe). U tom projektu,međutim, Hrvatska je unatoč svemu jaka točka otpora. Hrvatima je dosta "jugoslavovanja”.

Naš narod opet pritišću velikim mukama toliko bolno da bi sam trebao pasti u zagrljaj "komšija” koji će mu "pomoći”. To je do sada dva puta upalilo. Prvi put Hrva-ti su se po svaku cijenu željeli riješiti Austro-Ugarske monarhije u koju su se 400 godina ranije sami svojom voljom uvalili, pa je tako nastala prva Jugoslavija. Drugi put našli smo se u savezu s Hitlerom koji je gubio, pa smo nasjeli na komunistički trik o Titu spasitelju koji nas je odveo u drugu Jugoslaviju i poslijeratni genocid.

Ma koliko smo kolektivno zaboravljivi i površni, strašne rane prošlosti nagomilale su ipak veliku količinu bolnih sjećanja, pa smo se u ranim 90-tim odlučili izvući iz te klopke. Kada smo to i učinili, započela je urnebesna propaganda "dobrih starih jugo vremena” u koja bismo se kao trebali vratiti pa da svi budu sretni i zadovoljni. U tu svrhu upotrebljavale su se sve vrste propagandista od "jugo” glazbenika, do sportaša nostalgičara, kao i golemog broja plaćenih anonimnih propagandista koji po svim javnim mjestima jadikuju kako im je teško i kako je "prije” sve bilo lakše i bolje. Takvi svojim aktivnostima uspijevaju utjecati na kolebljivu većinu, pa od 2000. godine do danas imamo i jugoslavenskog predsjednika i jugoslavensku vladu prividno iz različitih stranaka, ali zapravo isto društvo. Tu urnebesnu jugopropagandu prate gotovo svi važniji mediji koji odavno "drukaju” za "Jugoslaviju”.

POVEZALI SU SE S TRAJNIM NEPRIJATELJIMA HRVATSKE

Na veliku žalost i čuđenje tih svjetskih "faca”, Hrvati su ovaj put pokazali neobično veliku otpornost na tu buku i nisu "popušili” ideju o trećoj jugi. Naprotiv, nakon Slovenije našli su se prije Balkanaca u Europskoj uniji. U toj situaciji koja je za njih na prvi pogled porazna, do kraja su zaoštrili propagandne oštrice ocrnivši maksimalno sve koji im smetaju, te su i formalno "zacrvenili” Hrvatsku koliko su mogli. Iskoristili su bizarnu pojavu, jedinstvenu u svijetu, da oni koji su "lijevi” vole Jugoslaviju, a "desni” su za samostalnu Hrvatsku.
I što su učinili ti "crveni ličioci” Hrvatske? U situaciji kada se velika ekonomska kriza u Europi smiruje pod utjecajem moćne lokomotive koja se zove Njemačka, oni su svu svoju moć, pa i sam opstanak, vezali uz najslabiju europsku kariku, Veliku Britaniju, za koju su čak i sami Nijemci zabrinuti nazivajući ju "bolesnikom na La Mancheu”.

No vezivanje vlastite sudbine i pokušaj vezivanja sudbine Hrvatske uz Britaniju krije u sebi nešto mnogo dublje i opasnije, a to je savez s najvećim bogatašima svijeta koji su smrtni neprijatelji ne samo Hrvatske, nego i bilo koje druge države ili naroda koji pokazuje želju za samostalnošću. Štoviše, oni su smrtni neprijatelji samoga Boga u kojega vjeruje velika većina Hrvata, kao i manjina.

London nije samo glavni grad Britanije. Tamošnji kraljevski dvor nije samo sjedište monarhije, nego i centar djelovanja tzv. "svjetske vlade” koja se trudi uvjeriti ljude da ne postoji. Ali danas mnogi znaju da postoji organizirana u tzv. "trilateralu”, grupu Bilderberg, "komitet 400”, masone, iluminate i dr. U svim tim tajnim "firmama” su isti ljudi – bankari, osiguravatelji, naftni, informacijski,farmaceutski i drugi magnati, medijski gazde, kraljevi, šejkovi, sultani, predsjednici, ekonomisti, politolozi i sl. Oni svi zajedno u zbroju imaju toliku moć da im količina novca više ništa ne znači. Oni gospodare tiskarskim strojevima i mogu otisnuti novca onoliko koliko procijene da im je korisno. Jedino što im još nije uspjelo jest potpuna kontrola nad svim ljudima svijeta. Treba im mnogo manje svjetskih stanovnika, ali zato poslušnih "zombija” u kojima više nema ni Boga ni duhovnosti, već su obične potpuno kontrolirane "radilice” koje služe samo novcu i njegovim magnatima kao novome bogu.

LJUBE SE (TRI PUTA) S ČETNICIMA

Budući da su se Hrvati višekratno pokazali natprosječno žilavim subjektom koji se ne da lako namamiti u tu stupicu, uspjeli su naoko demokratskim izborima na čelo države dovesti ljude koji će za njih odraditi prljav posao "zombiranja” Hrvata. U Londonu su i predsjednik i vlada dobili upravo taj zadatak i zdušno ga nastoje izvršiti. Ljube se s četnicima, na sva usta hvale doprinos Srba Hrvatskoj, gromoglasno trube o "strašnim ustaškim zločinima” od kojih je većina izmišljena, a neki su "napuhani”, spominju "građanski rat” umjesto velikosrpske agresije, prisilno pokušavaju homoseksualizirati Hrvate, izvući ih iz braka i obitelji, ukinuti hrvatski jezik, prekrojiti povijest, "ćirilizirati” što veći dio Hrvatske, zaštititi političke kriminalce iz bivše države, te protuzakonito aktivirati policiju i pravosuđe na "upokoravanju” građana koji ne prihvaćaju to nasilje proglašavajući svaku kritičku riječ koja im se ne sviđa "govorom mržnje”, "rasizmom”, "raspirivanjem nacionalne mržnje” i sličnim besmislenim izrazima.

Ponovo su ustoličili "verbalni delikt”, kao u olovnim jugo vremenima. Čak su i sami žrtve svog poltronstva, pa moraju trpjeti poniženja kojim ih u Beogradu zasipaju ratni četnici koji su sada "uvrijeđeni” što ih se tako naziva. Sve su to plodovi saveza s Londonom i onima koje taj grad sadrži.

TKO IM JE ODOBRIO SKLAPANJE SAVEZA S BRITANCIMA?

Mnogi Hrvati u toj prostodušnosti postavljaju pitanje: Zašto je tim superbogatim i supermoćnim ljudima potrebno toliko se truditi oko stvaranja neke treće juge pod dominacijom Srbije? Što bi oni imali od toga kada bi im se to ostvarilo? Odgovor je vrlo jednostavan. Ako jedan narod nema svoju državu nego nad njim dominira druga država i drugi narod, onda je olakšana pljačka. Svatko mnogo lakše prodaje tuđe ako mu se pruži prigoda, nego svoje. Na poslijetku, preko Srbije je mnogo lakše "uvoziti” u Hrvatsku pogubno prokletstvo koje se zove genetski modificirana hrana (GMO), Codex alimentarius, otrovne farmaceutske proizvode i sl. Smisao tog djelovanja najkraće rečeno je uništenje zdravlja cijelog pučanstva. Ljudi bi trebali živjeti što kraće, biti stalno bolesni i imati što manje djece, kako bi se broj ljudi što više smanjio, po mogućnosti toliko da u vlastitoj državi postanemo manjina, a našim bogatstvom da zavladaju strani magnati. Već se danas pojavljuju bizarni ljudi s raznih strana koji postavljaju čudne zahtjeve, tj. kupili bi Dubrovnik ili čak Slavoniju. Uskoro treba očekivati tipa ili ekipu koji će htjeti kupiti cijelu Hrvatsku. Te ambicije nisu ni malo neozbiljne ili smiješne. Radi se o multimililjarderima punim love koji ne prezaju pred ničim da ostvare svoj cilj.

I u takvoj situaciji, tek što smo ušli u Europsku uniju, još se ni tinta na potpisima nije osušila, naši glavni "velmože” odlaze u London. To je kao da ovca odlazi u čopor vukova sklapati s njima savez. Oni tamo uživaju u svečanim ceremonijama koje im priređuju cerelemonijal-majstori ostarjele kraljice svih masona i bogataša svijeta. Sviđa im se njihova pažnja.
Na povratku iz tog trulog carstva pohlepe i bezbožnosti još se i hvale da su sklopili "savez s Velikom Britanijom”. Tko im je odobrio sklapanje saveza sa silom koja je trajni neprijatelj bilo kakve neovisne Hrvatske? Smatra li se itko od njih kraljem apsolutistom pa da s odabranom kraljicom-partnericom sklapa saveze? Jesu li taj savez predložili na ratifikaciju Hrvatskom Saboru pa da onda u tu prljavu igru uvuku i svoje saborske zastupnike? Nisu čak ni to. Naprotiv, pod hitno odlaze u Beograd da dokazanom predsjedniku-četniku izraze svoju podaničku vjernost, da slušaju njegove drske prigovore da su sada već uvrijeđeni što ih se u hrvatskim udžbenicima naziva okupatorima i četnicima? Nakon toga udžbenike šalju na "cenzuru” u Beograd, kao da je tamo i dalje glavni Savez komunista Jugoslavije i neizbježni odavno istrunuli "drug Tito” od kojega bi mogli dobiti "političke packe”.

Zapravo naši na žalost izabrani vlastodršci žive u virtualnoj Jugoslaviji u kojoj je Beograd opet glavni grad, a oni prestrašeni podanici koji svoje srbijanske "gazde” mole za milost i to gotovo dva desetljeća nakon što ih je Hrvatska vojska isprašila kao malu djecu, pa su od silnog straha da im "Oluja” ne pokuca na vrata Beograda panično i bez bitke pobjegli ne samo iz Knina, nego i iz Vukovara.

POPULARNOST IM SE ISTOPILA

Unatoč uspavanosti Hrvata kojima prodani mediji svaki dan pjevaju "uspavanke” i strašne priče koje izazivaju strah, popularnost jahača londonske apokalipse topi se kao led na suncu. Hrvati ovaj put ne "puše” ni srbijansku "mrkvu” ni britansku "batinu”. Za obje imamo protuotrov – samosvjest o vlastitoj vrijednosti i sjećanje na sve genocide koje su na nama napravili "komšije”, pa i sami Hrvati-Jugoslaveni.

Hrvatska može sama riješiti sve svoje probleme i oduprijeti se bilo kakvom pritisku bilo koga. Potrebno je samo pričekati da patnje našeg naroda dosegnu točku vrelišta, tj. da ih svi građani dožive kao nepodnošljive. Nadajmo se da ne ćemo čekati suviše dugo, tj. toliko dugo da šteta koju čini trenutna vlast postane – nepopravljiva.