IZOPAČENO LICE SOTONSKE MRŽNJE
"Svi vi koji ste za ustaški dom spremni, svi stožeraši, HDZ-ovci, podržavatelji pljačkaša Hrvatske i sva ostala sitnozuba stoka koja liže tlo po kojemu kroče fašisti pod krinkom domoljublja, od koje i žohari imaju više ljudskosti, gubite se van iz Hrvatske! Da, dobro ste vidjeli, gubite se van iz ove države jer ona nije vaša privatna prčija. Stožeraši su se borili za Hrvatsku? Jesu, danas su je izdali i služe zločinačkoj organizaciji koja je opljačkala Hrvatsku i izdala Vukovar kako 1991, tako i na dan sjećanja. To nije ljudski. I nemojte se pozivati na nekakva različita mišljenja, jer različito mišljenje uključuju pragmatičan, racionalan, argumentiran, demokratski i čovječan pristup problematici. Različito mišljenje ne uključuje govor mržnje, pozivanje na nečije ubijanje i premlaćivanje, ne uključuje klerofašizam, rasizam, ksenofobiju, šovinistički nacionalizam, nacizam, fašizam, totalitarizam, zazivanje ratne prošlosti i sukoba...
Sve navedeno zove se dno dna djelovanja šljama koje se ne može svrstati u ljudsku vrstu. I kao takvi, neljudska gamadi, gubite se van iz ove države, jer ova država je za razumne ljude, ova država je za društvo čovječnih, ne za društvo podijeljenih na kojekakve Hrvatske, ova država je za multikulturalnost i različitost u mirnom suživotu. Ne prihvaćate to, niste niti domoljubi, a još manje ljudi i stoga marš van iz Hrvatske! Hrvatska vas ne treba, jer ste je uništili."
(podvukao M.F)
Gotovo je nevjerojatno normalnom umu shvatiti da je neko ljudsko biće u stanju svojoj braći reći i napisati nešto tako užasno. Pa ipak, grupa bolesnih duša koja sebe zove "građanska inicijativa", počastila je nas hrvatske domoljube baš tim riječima na internetu. "Građani" nisu mogli sakriti svoj jugokomunistički potpis napadno sličan potpisu "druga Tita" koji je u Ljubljani 29. svibnja 1945. godine zagalamio: "Mi smo 200.000 naših neprijatelja likvidirali, a još toliko ih pohvatali. Stigla ih je ruka naše pravde". A kako je izgledala "njihova pravda" osjetili su već isti dan nesretni ljudi, pretežno građani (civili) koje su drugovi skojevci i komunisti u Kočevskom Rogu za samo 12 (dvanaest) dana poubijali gotovo 40.000 (četrdeset tisuća).
RETORIKA ČUDOVIŠTA S KOČEVSKOG ROGA
Ubijali su osim vatrenim oružjem još i noževima režući ljudske grkljane istovremeno s karotidnim (vratnim) arterijama, da "hrvatska svinja ne može glasno urlati". Razbijali su glave maljevima, a onda kanibalski nabijali komadiće ljudskog mozga na noževe, posolili i jeli. Lizanje ljudske krvi s noža bila im je delikatesa. Komesarka "Milja", navodno Hrvatica, zabijala je ljudima čavle u glavu i vrištala im u uho: "Jesam li ti izbila iz glave nezavisnu državu Hrvatsku?" Njihovi slovenski "tovariši" su šumarskom "žagom" žive ljude "žagali" popola uživajući u jezivom zapomaganju žrtava. Bilo je tamo još mnogo više bolesnih sadističkih specijaliteta koji su mnogo gori od spomenutih, a u kojima je za vrijeme posjeta tim groznim stratištima uživao i "drug Tito" čestitajući "drugaricama i drugovima na dobro obavljenom zadatku".
Ono što je važno jest to da su bolesni zlikovci i ubojice u velikoj većini bili Hrvati. Najkrvoločniji je bio Ante Čepić iz Makarske, jedva punoljetni skojevac, koji je za preko 3.000 poubijanih ljudi dobio na Bledu od Tita zlatnu medalju, kao na olimpijskim igrama.
Današnja "građanska inicijativa" nalik je na taj partizanski ološ iz Kočevskog Roga. To je očito iz njihove retorike. Kada jedno ljudsko biće svojoj braći može reći da su sitnozuba stoka, niži od žohara, gamad i šljam koji se ne može svrstati u ljudsku vrstu, onda je očito da su spremni i postupiti s nama kao što se postupa sa žoharima i ostalom gamadi. Možda bi uživali u tome da nas nabijaju na ražanj ili da nam sa četiri jaka udarca sjekirom izvade srce koje još kuca, probodu ga nožem i onda piju krv ili ju usmjere žrtvi u usta, kao što su radili komesarka Milja i njezini drugovi. Na to cilja njihova retorika.
O kakvim se bolesnicima radi najbolje se vidi po tome što pod gamadi koju bi istjerali iz Hrvatske podrazumijevaju vukovarske heroje, majke čiji su sinovi nestali, silovane žene i djecu bez roditelja, najteže stradale invalide Domovinskog rata i sve ostale domoljube, po mogućnosti i sve katolike, a sasvim sigurno svih 650.000 ljudi koji su potpisali peticiju za referendum o ćirilici, dakle svakog šestog Hrvata uz još dva puta toliko onih koji nisu potpisali zbog kojekakvih strahova. Zapravo, istjerali bi sve normalne ljude, a po Hrvatskoj bi šetali jedno bolesnici poput njih.
Tako su nam te jadne zalutale duše "začinile" predbožićno vrijeme.
No oni sami ne bi bili vrijedni pažnje kada ne bi bili pokazatelj neobuzdanoga bijesa sotonskih samozvanih "svjetskih vladara" kojima se je Hrvatska po tko zna koji put izmigoljila iz šapa baš onda kada su mislili da će "pljusnuti". To traje još od 1991. g. kada su nas goloruke pustili u ratnu arenu ususret zvijerima i uživali u našoj agoniji, a mi smo, uz Božju pomoć, zvijeri polomili zube i još ju poniženu i osramoćenu natjerali u bijeg "poput zečeva" kako se je izrazio njihov tadašnji mentor Slobodan Milošević.
"MALA HRVATSKA" PONOVO ZAUSTAVILA ZVIJER
Referendumom o braku mala Hrvatska opalila je žestok šamar velikoj svjetskoj zvijeri kojoj je naša domovina trebala biti jedna od ključnih točaka u uspostavi tzv. "novog svjetskog poretka" (new age) u kojemu nema Boga, novac i oni sami su novi bogovi, a narod koji preživi njihove pogrome postaje poslušno roblje u njihovim rukama. Silne su novce potrošili za svoju propagandu, a Hrvatska ipak nije pala. Naravno da bi nas najrađe istjerali iz naše domovine samo kad bi mogli. Ali za sada su loše sreće.
Koliko je zapravo važno i strateški ključno to što smo učinili u obrani obitelji vidi se po snažnim odjecima naše akcije u inozemstvu, osobito u Francuskoj i Njemačkoj. Francuzi se nisu uspjeli na vrijeme oduprijeti, pa im je unatoč dva milijuna prosvjednika ustoličen zakonom istospolni brak. Inspirirani našom akcijom sada i oni skupljaju potpise.
Velik odjek hrvatski referendum ima i u Njemačkoj koja kliče: "Danke, Kroatien". Sličan referendum priprema se i u Švicarskoj, a u Japanu je definicija braka kao zajednica žene i muškarca već u ustavu. Svijet je ipak zadržao neke normalne osobine, a u tom sklopu Hrvatska je postala snažna poluga koja je zaustavila zlo. A sve se to događa u vrijeme kada smo tek ušli u Europsku uniju. Tek sada do punog izražaja dolazi pravo značenje riječi blaženog (uskoro svetog) pape Ivana Pavla II. koji je rekao: "Hrvatski narod je sol Europe". Ali u toj soli kriju se i takvi "građani" koji bi nas sve zgazili kao "gamad". Za njih trebamo još puno moliti. Možda progledaju i sami sebi osvijeste u kako su dubokoj jami bili.
SOTONISTI U NAPADU OD POČETKA GODINE
Sva ta gadost koja nam ove godine zagorčava Božić nije ni malo slučajna. Svjetski sotonisti i njihovi mali hrvatski sluge iz svih oružja tuku po najvećim svetinjama. Nakon što su se već ranijih godina "obračunali" s Isusom i Muhamedom, ove godine "zaratili" su s Crkvom, barem u Hrvatskoj. Bilo je i takvih koji bi uhitili biskupa Valentina Pozaića zato jer je rekao da Hrvatskoj treba nova "Oluja".
Paralelno s napadom na biskupe išao je i napad ni manje ni više nego na bogorodicu Mariju koju su na vrlo lošem crtežu nacrtali kao lezbijku. Odmah uz to započela je urnebesna propaganda tzv. "četvrog modula" u kojemu se sitnoj djeci sugerira da nisu muško i žensko, nego "kako se tko osjeća", te da ima puno spolova ili "rodova".
Hvalili su bolesnog sadista Alfreda Kinseya koji je "koordinirao rad" raznih čudovišnih silovatelja djece, a jedan od njegovih učenika je i hrvatski izrod Aleksandar Štulhofer. Zbog njega je mnogo propatila hrabra, mlada, lijepa i pametna tv-novinarka Karolina Vidović-Krišto na kojoj su se izživljavali gotovo svi komunistički šefovi te u biti jugoslavenske firme, a Hrvatsko društvo novinara kukavički je šutjelo i zapravo "umrlo od srama".
Da gadosti nikad nije dosta pokazali su gotovo istovremeno bjesnomučno se trudeći instalirati ćirilicu i to pred nosom žrtava kojima je ta ćirilica rušila domove, ubijala sinove, silovala kćeri, odvodila u konc-logore nedužne ljude, a bolesnike i ranjenike odvodila na pusta polja, ubijala i bacala u jame, kao pola stoljeća ranije u Jazovku i još mnoge takve jame. Ćirilica u Vukovaru probudila je mnoge hrvatske mozgove iz njihovog višegodišnjeg zimskog sna i malo-po malo vječno posvađani Hrvati počeli su se ujedinjavati.
NOVAC ŠTEDIŠA - POSLJEDNJA ULAZNICA ZA EU
Nakon što smo za ljubav "velikog brata" najprije dragovoljno ušli na Balkan iz kojeg smo se tek izvukli, nakon što smo čišćenje države od srpskih odmetničkih bandi proglasili međunarodnim ratnim sukobom, nakon što smo najbolje domoljube "pospremili" u nizozemsku tamnicu, na kraju smo platili i četvrtu uaznicu za ulazak u Europsku uniju. Novac hrvatskih štediša, umjesto na njihove račune, ušao je u "sukcesiju".
Drugim riječima, naši štediše svoje blago moraju tražiti na grobu istrunule "juge". Oni bi se tamo morali nadati da će s mrtve strvine možda strgnuti koji lančić i tako možda uzeti bar malo od svog vlastitog novca. Za to vrijeme slovenski bankari koji su tu lovu opljačkali ne moraju platiti ništa. Napokon smo "oslobođeni" od domaćeg kapitala, nacionalnog blaga, ponosa, dostojanstva, pa i same nade i optimizma, jadni, goli, bosi i poniženi, po ukusu svjetskih nasilnika, postali spremni za ulazak u Europsku uniju.
ENGLEZI SU NAM GLAVNI
U vrijeme kada Njemačka kao glavna ekonomska lokomotiva izvlači iz krize čak i takve jadnike kao što je Grčka, hrvatski šefovi "kompaju" se s ekonomskim "bolesnikom na La Mancheu", Velikom Britanijom. Tamo od kraljice bakice, engleske vjerske "papice" i trilateralne masonske šefice dobivaju tajne zadatke o kojima nitko ne smije ništa znati dok se sami ne otkriju.
A otkriju se vrlo brzo. Zbog jednog starog udbaškog kriminalca spremni su na svađu sa cijelom Unijom, a posebno s Njemačkom.
Svađa je trebala rezultirati odgodom ulaska Hrvatske u europski schengenski prostor. To je logično, jer Hrvatska u Schengenu ne može više ni teoretski ići prema Balkanu, a ovako, još se može malo "mućkati".
"ŽVALJENJE" S VOJVODOM UBOJICOM
Budući da smo na Balkanu, moramo se dakle i "družiti" s najgorim zlikovcima. Tako su se naši šefovi "rastrčali" ne bi li se što više umilili najvećim balkanskim krvnicima, pa su tako bili česti gosti i bosanskog frankenštajna, tzv. "republike srpske", ali i same Srbije u kojoj je demokratski srbijanski narod za predsjednika izabrao ništa manje nego bivšeg četničkog vojvodu, čovjeka s "pravim srpskim imenom" Tomislav Nikolić. Svi su preko njegovog ratnog četnikovanja olako prešli po formuli - "bio je rat, čovjek ima pravo na promjenu stava". Ali, iz srbijanskih sigurnosnih službi "procurila" je njegova kriminalna ratna prljavština. U baranjskom selu Antin, nakon što je palo u srpske ruke, nakon mnogo večernjeg žderanja i opijanja, želeći pokazati da je i on "pravi Srbin", uzeo je "Kalašnjikov" i hladnokrvo pobio desetak zarobljenih hrvatskih baka i djedova, te ih bacio u nekakav bazen. Gdje je sada Haag, gdje je kaznena prijava i zahtjev za izručenje, gdje su međunarodne udruge?
Hrvatske bake i djedovi su očito "gamad" s početka ovog teksta koju se može bez posljedica zgaziti.
Takvog monstruma ne samo da su srbijanski građani izabrali za predsjednika, nego je naš također izabrani predsjednik Ivo Josipović jedva dočekao da se s njim susretne i "zažvali" komšiju naravno tri puta. Učinio bi to i u Beogradu, ali se je sam Nikolić izmaknuo videći koliko mu je "komšija" ljigav i jadan. Nakon toga očitao mu je bukvicu o svim "zloćama" Hrvata u odnosu na Srbe, a naš je prezident samo mucao i "opravdavao" se, baš kao nekad Savka pred "dugom Titom". Tako je Josipović već ušao u virtualnu "treću Jugu" u kojoj je Nikolićeva Srbija gazda. U cijeloj toj sramnoj priči najružniji je dio onaj o "uzajamnom povlačenju tužbi za genocid", kao da postoje dvije slične tužbe. U stvarnosti hrvatska je tužba konkretna, a srbijanska sadrži samo puno praznih riječi o ničemu. Najgore od svega je to da bi se tim povlačenjem spasilo Srbiju od krivnje za agresiju i smišljeno "čišćenje" uz obveznu krv do koljena, svega hrvatskog iz područja koje je trebalo postati "velika Srbija".
ŠEFOVI NA TRGU, NAROD NA POLJUDU
Koliko je silno vlastodržcima bilo važno da Hrvatska odmah uđe u Europsku uniju vidi se po tome što su "uškopili" i sam referendum zakonom koji propisuje da je dovoljno da na referendum iziđe pet glasača, a da troje budu "za". To su učinili jer je postalo očito da Hrvati nisu u većini za Europsku uniju. Referendum je to i potvrdio, jer je prošao sa 29% glasova "za" od svih ljudi s pravom glasa. Kasnije je kroz tu rupu prošao i referendum o braku.
Lijepo je rekao Isus: "Tko se mača lati, od mača gine". Nakon propalog referenduma, u samoj noći ulaska u EU, vladajući su na Jelačićevom trgu priredili glamuroznu i skupu priredbu s gomilom uglavnom netalentiranih pjevačkih "zvijezda".
Odazvalo se svega nekoliko tisuća uglavnom "partijski discipliniranih" građana. Za to vrijeme petrpani splitski "Poljud" je grmio od domoljublja slušajući pjesme Marka Perkovića Thompsona. Malo prije ponoći Thompson je spomenuo EU, na što se je stadionom prolomio unisoni zvižduk.
ZA DOM, VJERU I OBITELJ - SPREMNI UMRIJETI!
Sam kraj godine "začinili" su nam mrzitelji svega lijepog i dobrog neviđenom kampanjom protiv braka i obitelji, a za račun nekog "gay braka". Na poslijetku hrvatski narod se je pokazao kao tvrd orah i pobijedio urnebesnu kontrapropagandu, iako, istini za volju, glasovalo je vrlo malo ljudi. Ali to nismo mi izmislili, nego trenutni vlastodržci koji su tako upali u vlastitu klopku.
Ipak, najžešća koncentracija mržnje sručila se je na uzvik "Za dom, spremni!" i one koji su ga koristili, osobito na nogometnim utakmicama. Taj poklič ne samo da je star nekoliko stoljeća, nego se je koristio i u Domovinskom ratu, a pripadnici HOS-a imali su ga na rukavu odore. Mi ostali, koji nismo bili u HOS-u, također smo tako pozdravljali. Ali to ne znaju dezerteri, jer oni nisu bili s nama, nego od zagrebačkih podruma, pa do Frankfurta ili čak Bruxellesa.
U ovom posljednjem vremenu prije Božića taj poklič je izraz revolta protiv jugokomunističke bahatosti, ali i simbol ponovne sloge i ujedinjenja Hrvata, a to najbolje pokazuje pomirba BBB i Torcide.
Zato u ovim svečanim danima, uz radosne božićne čestitke i molitve našem novorođenom Isusu, preostaje nam još jedino gromoglasno i jednoglasno viknuti poput Jelačićevih vojnika:
ZA DOM, VJERU I OBITELJ - SPREMNI UMRIJETI!
