KRIVUDAV PUT KROZ KRIZU
Na početku godine izabrali smo novog predsjednika. Izgledao je novo, svježe, nasmijano i uglađeno, upravo primjereno za potrebe Europe u koju još malo pa ulazimo.
ZBUNJENI "DESNI" IZNJEDRILI – JOSIPOVIĆA
Sve je bilo na njegovoj strani. Takozvani "desni" su se podijelili i već prije finala izgubili sve izglede. I onda je došlo do konfuzije zbog neznanja prosječnog hrvatskog birača. Mnogi su povjerovali da "desni", a to su po toj naopakoj logici oni koji vole Hrvatsku, nemaju svoga kandidata.
Upravo je to bilo pogrešno. Budući da nemamo podjelu na "lijeve" i "desne" po ekonomskoj liniji (lijevi = rad, desni = kapital), mnogim je ljudima promaklo da pred sobom imaju hrvatskog domoljuba i vjernika na jednoj strani, te agnostika (onaj koji zapravo ne zna vjeruje li) i balkanski raspoloženog čovjeka.
Uzgred, Bandić je i sam zabio nekoliko autogolova (loša dikcija, nerazumljiv govor, pretjerana izvanjska samouvjerenost, loša odjeća, umoran i iscrpljen izgled i najvažnije, neiskorišteni argumenti). Tako je domoljubna i vjernička Hrvatska dobila predsjednika koji ne moli Boga i nije mu osobito stalo do domoljublja. To je pokazao vrlo brzo.
U Jasenovcu je žestoko napao odavno mrtvu i istrunulu NDH, a uzgred je u zvijezde veličao partizane i NOB. Nakon toga je odbio otići u Bleiburg kad i svi normalni ljudi, nego je to s malom grupicom "svojih" ljudi učinio na dan antifašističke borbe narugavši se tako žrtvama tih istih "antifašista".
SPOMENIK ZLOTVORIMA
Kasnije je otišao u Jadovno, gdje je bezobzirno ponovio Titovu izmišljotinu da su tamo "ustaše" pobili preko 40.000 ljudi. Istina je da u Šaranovoj jami ima manje od 1.000 posmrtnih ostataka, od čega su većina, a možda i svi, žrtve partizana iz 1945. godine. Tome je dodao još veću glupost. U Srbu je proslavio "dan ustanka naroda Hrvatske" otvorivši pri tome obnovljeni spomenik "ustanicima" što su porezni obveznici platili oko 3,5 milijuna kuna, a zapravo se radi o ubojicama koji su u selu Brotnji pobili 27 nenaoružanih i bespomoćnih ljudi i još desetak staraca i starica iz Boričevca kojeg su izbrisali iz popisa naseljenih mjesta. Šlag na torti dodao je u Bosni gdje se je u Ahmićima "ispričao" za zločin za koji ni sud u Haagu nije mogao utvrditi tko ga je napravio, ali predsjednik je za svaki slučaj okrivio svoj narod.
TADIĆ ČETIRI PUTA MEĐU HRVATIMA
S druge strane predsjednik susjedne, nekad neprijateljske, a danas još ne prijateljske države Boris Tadić bio je u Hrvatskoj čak četiri puta. Prvi put poput turista su on i "republičkosrpski" predsjednik Milorad Dodik došli u Jasenovac i tamo opet bulaznili o 700.000 stradalih Srba. Drugi put Tadić i Josipović su se sunčali zajedno u Opatiji i poput starih frendova skinuli kravate na Tadićev mig. Treći put gost nam se je ipak "ukazao" u Vukovaru izvršivši "desant" iz Bačke. Tamo se je izvinio (ispričao) Vukovarcima zbog zločina i ubijanja, ali ne i zbog želje Srbije da uzme tuđe. Drugim riječima, da su Srbi nakon ulaska u grad bili "gospoda" i pustili ljude iz grada, to bi za njega bilo u redu. Usput je sa sobom donio nekoliko bezvrijednih papira iz vukovarske bolnice (računi za struju i sl) i time se narugao vukovarskim žrtvama. Čak je uz pomoć svog domaćina izjednačio Paulin Dvor s Vukovarom i tako se ponovo narugao Vukovarcima. Na kraju je došao u službenu posjetu od koje nije bilo nikakve koristi osim pohvala iz Europske unije za "pomirenje".
Početak godine pamtimo još po strašnoj tragediji koja je zadesila Haiti i koja i danas traje. U njoj su na ispitu pali gotovo svi. Najprije bezdušni susjed Dominikanska Republika koja je zatvorila granice i tako pustila ljude da umiru od gladi i bolesti po ulicama. Zatim veće i male sile koje su samo pričale. Neki su poslali nekoliko beskorisnih vojnika, a samo neki ekipe liječnika. Glazbenici su održavali jalove "koncerte za Haiti", a zapravo isključivo za vlastitu promociju.
Djelotvorni su bili samo rijetki pojedinci kao što je bio John Travolta koji je doletio s privatnim avionom i dovezao pomoć kako je najbolje znao. U to trulo društvo uklopila se je i Hrvatska. Samo rijetki časni pojedinci otišli su na Haiti i pomogli svojoj braći u nevolji. Ni do danas ništa nije bolje u toj nesretnoj državi. Nakon potresa slijedile su poplave, zatim kolera, pa na kraju truli izbori koji zloslutno najavljuju mogući građanski rat.
BISERI NAŠIH SUSJEDA
Proljeće je donijelo obilje gluposti. Teško je reći koja je veća i gluplja. Milorad Dodik je po tko zna koji put najavio izdvajanje njegove "republike" iz Bosne i Hercegovine. To nije bilo bez odjeka. Javili su se muslimanski "vehabije" (fundamentalisti), oživjevši stari turski san o islamizaciji sve do Rima.
"Prijateljski" nam susjed Tadić je između dva maženja s Josipovićem ponovio da je "Oluja" bila "zločin" i da bi Europska unija trebala Hrvatskoj zabraniti proslavu tog datuma. U sjeni tih nebuloza Slovenci su zaprijetili ponovnom blokadom pregovora ako ne uzmemo k sebi njihovo nuklearno smeće. Na posljetku, poslovni Mađari stavili su šape na "Podravku", što je bilo malo previše, pa je izazvalo gužvu.
CRKVENE DILEME
Papa Benedikt XVI. oformio je komisiju koja treba proučavati Međugorje i na kraju o tome napisati izvješće. Očito su mu dozlogrdili nevjerni mostarski biskupi koji uporno ne vjeruju Gospi. Ona pak, Gospa, odgovorila je na jesen na svoj duhovni način. Okupila je preko 50.000 mladih ljudi iz više od 70 država i u pratnji preko 600 svećenika na jednome mjestu u isto vrijeme. Bi li mogli neki "prevaranti" bez Božje pomoći okupiti toliki broj ljudi?
Unutar katoličke Crkve mnogo gužve je bilo o slučajevima pedofilije među svećenicima. Malo je tko progovorio o mogućim uzrocima, a to bi mogao biti prije svega celibat. Na kraju, taj zakon koji nema nikakve veze s Isusom nije se papa usudio dirnuti da ne bi otvorio Pandorinu kutiju drugih promjena koje su mnogo opasnije.
U Hrvatskoj je pak mnogo prašine podigla inicijativna grupa koja je najavila osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve. Srpski svećenici i intelektualci žestoko su mahali s Drugim svjetskim ratom, ustašama, logorima, klanjima i sl. Prava je istina međutim drukčija. Srpska pravoslavna crkva, koja ima stoljetni monopol, boji se konkurencije, odnosno spoznaje koliko u Hrvatskoj ima Srba, a koliko Hrvata pravoslavne vjere. Pače, moglo bi se otkriti još štošta iz mračne povijesti nasilnog ili polunasilnog prevođenja Hrvata na pravoslavlje kroz više stoljeća.
MMF NAS ŠALJE U - KIRGISTAN
Jesen često donosi neke možda čak šaljive dosjetke inače ozbiljnih svjetskih institucija. Po brzini izlaska iz krize uspoređuju nas s – Kirgistanom, psuju nam "kunu materinu" koja bi kao trebala devalvirati i tome slično. To su, međutim, i ranije radili i oni i mnogi drugi bez ikakvog temelja i argumenta, vjerojatno samo zato da Hrvate uvjere da su lošiji nego što stvarno jesu, jer čovjek u stanju psihičke potcijenjenosti spreman je nešto vrijedno jeftino prodati, a to je tim bjelosvjetskim muljatorima najslađe. Ipak, te trikove sve manje "pušimo".
U jednom trenutku smo iskreno zapljeskali Beograđanima za njihovu dostojanstvenu negativnu ocjenu "gay parade". Naravno, nismo pljeskali za sukob nasilnika i (također nasilne) policije. To naravno ne znači da itko, osobito u Hrvatskoj ima išta protiv ljudi istospolnih sklonosti. Nikada Hrvati nisu imali nikakav negativan odnos prema njima. Samo nemojte nam paradirati. Imate mir svoj svagdanji i dajte i nama koji smo "hetero" naš mir.
BOSNA – SA ZLA NA GORE
U poznom dijelu godine svjedočili smo nevjerojatnom nasilju "pravne bosanske države". Kao što je poznato, sud u Sarajevu je izgnao kardinala Vinka Puljića iz njegovog stana, iz biskupske palače koju je prije više od 100 godina novcima svojih vjernika sagradio prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler.
Tu je međutim važan razlog izgona. Sud je presudio da na taj stan ima pravo žena pokojnog špijuna UDB-e koja je i sama špijunka iste "firme". Da stvar bude gora, njezin je muž u taj stan ušao nasilno i protupravno, koristeći se silom svemoćnog komunističkog režima.
Ono što je najtužnije i najružnije je da nikoga nigdje nije zaboljela glava zbog takvog divljaštva. Nitko nije pisnuo da zaštiti žrtvu od nasilnika. Glas razuma pustio je jedino gradonačelnik, ali to malo koga može uvjeriti u pravna dostignuća bosanske (muslimansko-bošnjačke) federacije.
Sol na ranu bosanskim Hrvatima dodaju još i ustavne promjene koje su u tijeku. Hrvati bi trebali skakati od radosti zato jer imaju prigodu dobiti svoju "federalnu jedinicu". Ali ta jedinica ostaje bez dijelova koje su drugi osvojili, osobito Srbi. Tako je u tijeku izdaja Bosanske Posavine po četvrti put – prvi put u ratu, drugi put prekidom akcije Hrvatske vojske i treći put u Daytonu.
Na kraju još i Dodik dosoljava tvrdeći da "garantuje bezbednost" Hrvatima povratnicima. Povratnicima kuda? U "republiku srpsku". Da tamo govore srpski, da im djeca uče "srpsku istoriju", da "srpskoj" plaćaju porez i idu u njihovu vojsku – onu istu koja ih je prognala iz njihovih domova.
WIKILEAKS KAO DRŽAVNI NEPRIJATELJ BR. 1
Tko je desetljećima u doba komunizma bio glavni borac za ljudska prava? U koga smo čeznutljivo upirali pogled iz tmurne jugodržave? Čiji smo radio potajno slušali tiho u sitne sate? Tko je stalno glavni zagovornik slobodnog protoka ljudi i ideja? Odgovor je lak – Amerika (SAD).
Ali kad zagusti ispod vlastite krvave kože, kad se razotkrivaju sitne i krupne laži, prljavštine i ogovaranja, a možda i veće "muljaže", onda najveći čuvari demokracije na svijetu postaju zadrti diktatori, pa se iz američke smočnice pojavljuje istrunuli kostur komunističkog "verbalnog delikta".
Odjednom je "smrtni grijeh" govoriti istinu.
Koliki je strah Amera od Wikileaksa dovoljno govori činjenica da su isposlovali uhićenje Juliana Assangea zbog navodnog silovanja, pa onda nije bilo baš silovanje nego spolno nasilje, pa nije baš ni to, nego – odnos bez kondoma – novokomponirano kazneno djelo. Službeno Šveđani ga optužuju za "manje nasilno silovanje" i "seksualno uznemiravanje". Ma optužili bi ga i da je svemirac, samo da ga skinu s vrata jer je samo malo razotkrio svjetsko diplomatsko prljavo rublje. Sve bi učinili samo da tip "zaveže". Problem naime nije samo u onome što je objavljeno, pa čak ni u tome što se pretpostavlja da bi moglo biti objavljeno, nego Ameri znaju što su sve radili, ali ne znaju ima li Wikileaks te dokumente ili nema. U strahu su velike oči.
Zanimljivo je da su hrvatski političari puno ležernije prihvatili sadržaj dokumenata koji se odnose na Hrvatsku. Njima je to samo trač, a u tome smo mi već toliko oguglali, da nas nekoliko novih tračeva uopće ne može uzbuditi.
Sve u svemu, dobro je da postoji Wikileaks. Da ga nema, trebalo bi ga izmisliti. Da ih je barem više. Bilo bi manje tajni. A svaka tajna štiti moćnog, a uništava malog i slabog. Budući da mi spadamo u ove druge, nije teško pogoditi na čijoj su strani naše simpatije.
SVE U SKLADU S UNIJOM
Sve sa svime ima veze. Pregovori s Europskom unijom trebali bi biti završeni u lipnju. Tada nam dolazi i papa Benedikt XVI. A za travanj, vidi čuda, najavljuju se presude generalima u Haagu. Zašto baš travanj? Zato jer je presuda u Haagu jedini način da uporni Brammertz prestane maštati o "topničkim dnevnicima". To je pak važno jer tek tada će nam Nizozemci dati zeleno svjetlo za poglavlje pravosuđa.
Sad je samo pitanje kakva će to biti presuda. Ako sud prihvati gole činjenice, a to je da su ti ljudi nedužni, onda će ih po "Blaškićevom paragrafu" osuditi na jednu godinu više nego što već do sada sjede, da bi ih odmah pustili.
Ali ako ih puste, to će proizvesti veliko slavlje i razmah domoljubnih osjećaja, što je onda u izbornoj godini uteg na strani "desnih" stranaka. Ako međutim glavni svjetski igrači žele promjenu, onda će presude biti "drastične", kako bi se kroz žalbeni postupak "kupila" još jedna godina. Ako pak Gotovina bude zadržan u Haagu do 2012. godine, to bi značilo da će uporni Brammertz vikati: "Hoću dnevnike" i onda kada Hrvatska već bude u Uniji. To bi moglo Nizozemcima biti razlog da "uspore" ratifikaciju ulaska Hrvatske. Svakako će biti zanimljivo.
