PR(LJ)AVO LICE SRBIJE

Srbija je i u prošlosti zavaravala naivce širom svijeta (pa i Hrvate) u svoju "civilizovanost", kulturu i finoću. Mnogi su joj povjerovali na vlastitu sramotu i nevolju. Ali kada kucne čas, ona uvijek otkrije svoje pravo (prljavo) lice primitivne balkanske despotije lišene svake časti, vjere i svetosti

Što je bliži datum famoznog završetka "pristupnih pregovora", a zapravo plesanja hrvatskih pregovarača po briselskim notama, to se više radi na destabilizaciji Hrvatske, tj. na dokazivanju kako ona nije još sposobna ući u Uniju. Za to se onda koriste manjine, osobito srpska, u Hrvatskoj, država Srbija sa svojim bezobrazlukom, domaće tužilaštvo koje progoni hrvatske branitelje, a onda i međunarodnu udrugu "Amnesty international".

POTPUNO DROBLJENJE HRVATSKE

Tako sada Srbi dobivaju četiri punopravna zastupnika u Saboru, stječu dominaciju u klubu nacionalnih manjina koja onda kao jezičac na vagi odlučuje tko će vladati državom i kako će vladati, Srbija može pisati optužnicu za bilo kojeg hrvatskog vojnika, a Amnesty International koristi naše vlastite gluposti iz prošlosti i optužuje nove i nove ljude.

Sve je to sasvim prirodno i logično. Ako se nesuvisla trabunjanja ljudi koji su zbog ratnih zločina trebali odavno biti u zatvoru uzimaju na našim sudovima kao valjana svjedočanstva i ako se na osnovi njih osuđuju na dugogodišnju robiju časni i pošteni ljudi kao što su Mirko Norac, Tihomir Orešković ili Branimir Glavaš, onda je prirodno da je po toj logici kriv i Šeks, sutra možda Jarnjak ili Hebrang, zapravo svatko tko se je usudio sudjelovati u obrani države.

Ali tome smo si sami krivi. Hrvatski državni vrh uz pomoć tužiteljstava i sudova "prodavao" je svoje najbolje ljude šaljući ih u kazamate. Sada im se vlastito zlodjelo vraća kao bumerang i pogađa ih ravno u lice, a zapravo pogađa sve nas koji smo krivi jer smo živi.

Toj hajki dodaju se povremeno i ekonomski "deserti". Jedan dan neka firma koja se bavi "procjenjivanjem" država Hrvatsku svrstava na pretposljednju stepenicu, neposredno iznad oznake "junk" (smeće). Samo dan kasnije Amerika nam ukida izvozne preferencijale (pogodnosti) jer po njihovim pokazateljima više nismo nerazvijena zemlja. Tako smo istovremeno i "developed" i "junk", ili na hrvatskom jeziku nešto što bismo mogli nazvati "razvijeno smeće". Eto, Hrvatskoj se može uvaliti baš svašta.  

SUDILI BI ŽRTVI ZLOČINA

Pokušajmo zamisliti što bi se dogodilo kada bi država Njemačka poslala međunarodnom interpolu spisak optuženih logoraša iz logora "Auschwitz" i dr. sličnih mjesta s optužbom za ratni zločin? Kako bi reagirali ratni pobjednici (Amerikanci, Britanci, Francuzi, Rusi i dr)? Kako bi reagirale židovske organizacije i država Izrael? Vjerojatno bi autore takvog pamfleta proglasili – luđacima. Možemo se vjerojatno svi složiti da je to teško moguće zamisliti čak i u najbujnijoj (i najbolesnijoj) mašti, a da se nešto takvo stvarno dogodi, gotovo je nevjerojatno.

Pa ipak, dogodilo se je i to naravno gdje drugdje nego u Hrvatskoj. Očito je da ima onih koji misle da toj izmučenoj zemlji nije dovoljno patnje i poniženja, pa joj treba iznova "dosoliti". I tko nam to radi? Izravni sljednici ratnog neprijatelja, SR Jugoslavije, danas Republika Srbija.

Treba reći vrlo jasno. Režim koji je žario i palio kuda je god stigao, pa i po Hrvatskoj, bio je otvoreno nacistički po mnogim svojim obilježjima. Prije svega bila je to ideologija "nadmoći" srpske nacije koja ima pravo vladati posvuda gdje se zatekne bilo koji njihov grob i pobiti sve koji joj stoje na putu. Ideologija se je provodila istrebljenjem svih koji nisu Srbi gdje god su stvorili ili učvrstili neki srpski ili "srpski" teritorij. To se je činilo sustavno i smišljeno, a ne zbog mržnje ili osvete.

Vrlo često ta se je ideologija "ukrašavala" falsificiranjem "istorije" po kojoj su Hrvati divlje pleme koje nikad nije imalo državu i kralja, a Srbi su ga jedva nekako "kultivirali" tako što su mu "darovali" (srpskoga) kralja i dinastiju. Hrvati bi dakle trebali biti zahvalni Srbiji na okupaciji i na silnom nasilju i nebrojenim ubojstvima svojih sunarodnjaka.

DRŽAVA "SKROJENA" DA SE NE BI MOGLA BRANITI

Treba još podsjetiti da je Hrvatska nakon Drugog svjetskog rata "skrojena" tako da su joj oduzeti brojni dijelovi teritorija koje su im priznali čak i čelnici srbijanske dinastije Karađorđevića. To su bili dio Srijema (Ruma i Šid).
Bosanska Posavina (koja se upravo danas "prodaje" po tko zna koji put), Zapadna Hercegovina i Boka Kotorska. Podsjetimo se ipak da je do Prvog svjetskog rata u sastavu Hrvatske bio i Zemun. Tako smo dobili jedinstveni državni teritorij kakvog nema nigdje drugdje u svijetu, koji podsjeća na "kiflu", ili na raspetog Isusa, kako kome bolje odgovara.

Od Srijema je ostao samo Ilok koji je poput neke igle bio "zabijen" u srbijanski teritorij, kako bi lakše pao u slučaju neke ne daj Bože ideje o osamostaljenju Hrvatske. Jug Hrvatske, nakon "amputacije" Boke Kotorske, istanjen je poput staniola. Na području Vitaljine (prema poluotoku Prevlaka) hrvatski teritorij je "debeo" 1.800 metara, kod sela Mlini (između Dubrovnika i Cavtata 1.000 metara, a iznad rijeke Omble (sjeverni dio Dubrovnika) 600 m.

Naravno, sve je to učinjeno smišljeno, kako bi hrvatski jug i istok bio "neobranjiv" u slučaju da glupim Hrvatima padne na pamet ideja o samostalnosti. Zato nije čudno što su kroz te tanke stijenke jugovojne snage odmah probile i okupirale neke dijelove. Ali, gle čuda! Hrvatska nije pala, pa čak je i vratila te "tanke prostore" pod svoju vlast.

OTROVNI PLODOVI NEPROMIŠLJENOG OPROSTA

Nakon što je to učinila, naša država je brže-bolje odmah oprostila svim nacistima njihova nedjela, iako oni nisu molili oprost, niti su se pokajali. Oni se naprotiv nikada nisu odrekli ideje pretvaranja što većeg dijela Hrvatske u Srbiju, već obratno, na tome rade i dalje, neko vrijeme tiho, a sada sve glasnije. Sada bi čak Srbe u Hrvatskoj proglašavali "konstitutivnim narodom".

Srbijanska vojna industrija radi punom snagom. Čak i fabrika (tvornica) "Sloboda" iz Čačka umjesto "šporeta" i "vešmašina" proizvodi granate, što ne bismo ni znali da nije došlo do požara zbog kojeg je cijeli Čačak bio pod "opštom opasnošću" od silnih gelera koji su letjeli kojekuda.

Budući da smo svim zlikovcima sve oprostili, a pravedne i nedužne ljude držimo po zatvorima (Norac, Orešković), ili po susjednim zatvorima (Glavaš), ili po dalekim zatvorima (Gotovina i dr), ili u pritvoru (Merčep), što se drugo može očekivati nego da nacisti svojoj žrtvi zabiju završni nož u srce – optužnica za ratni zločin polunaoružanim braniteljima Vukovara zato jer su svojim slabašnim oružjem ipak uspjeli pobiti nešto od agresorske vojske.

UMJESTO VRAĆANJA UDARCA – MOLBE I RAZGOVORI

I što onda čine domaći vlastodršci na tu drskost? Obećaju da će telefonski razgovarati sa susjednim vlastodršcima, zovu susjednu ministricu u goste i mole ju da dopusti da se hrvatski branitelj vrati kući. Time još jednom pucaju u vukovarske branitelje. Nakon toga u bosanskom zatvoru još jednom maltretiraju jednom već uništenog mladog čovjeka, da bi na kraju čekali "milost" od srbijanskog suda.

Prava bi reakcija bila povlačenje veleposlanika iz Beograda, uvođenje ekonomskih sankcija Srbiji, sazivanje izvanredne sjednice Sabora, suspenzija Zakona o oprostu zlotvorima, skidanje imuniteta Vojislavu Stanimiroviću i njegovo žurno uhićenje, te uhićenje svih zlikovaca koji su rušili Hrvatsku i slanje Interpolu tjeralice za onima koji nisu u Hrvatskoj. A taj bi spisak imao najmanje četiri nule. Uz to ide i medijsko objavljivanje podataka ministarstva zdravstva o rezultatima četničkih (nacističkih) pokolja u preko 100 hrvatskih sela i gradova. Također i suspenzija bilo kakvih razgovora o odustajanju od tužbe za genocid. Tako bi reagirala država. A ovako smo se još jednom srozali na nivo banana republike i ne treba nas čuditi što nas nitko ne poštuje, kad ne poštujemo sami sebe.

I što sada kad smo se srozali na dno i kada o nas tko god želi otire svoje čizme? Jedini put bio bi da usijani i zažareni hrvatski domoljubi ili "domoljubi" prestanu razmišljati samo o predsjedničkim stolcima po strankama i udrugama, nego da se doista svi ujedine i na demokratski način, slogom i stabilnošću uvjere hrvatske građane da je to snaga koja jedina Hrvatsku može izvući iz blata u koje su ju dovele dosadašnje vladajuće stranke. Na žalost, za sada samo puno viču i osnivaju još više stranaka i strančica od kojih ni jedna ne može preći preko jedan posto glasova koji onda naravno - propadaju. Da parafraziramo narodnu izreku – Hrvatska gori, a političari se češljaju i – šminkaju. Možda najnovija okupljanja branitelja donesu zrnce sloge u tu vreću punu rogova. Ali to je budućnost koju je nemoguće predvidjeti.

AMERIKA POKAZUJE MIŠIĆE HRVATIMA

Hrvatska je već dvije godine u američkom procesu ukidanja viza. Najprije traže od Hrvatske ispunjenje svih uvjeta za ukidanje viza koje su sami postavili, a onda u zadnji čas te uvjete mijenjaju prigovarajući Hrvatskoj zbog prevelikog broja odbijenih viza, a odbijanje viza proizvode sami prema vlastitoj volji. To ne čini saveznik savezniku, niti prijatelj prijatelju.

Da su nam prijatelji i da nas smatraju saveznicima napravili bi analizu odbijenih viza i raspravili s nama o uzrocima zbog kojih je do toga došlo, da znamo tko su ti ljudi kojima je odbijena viza i zašto je odbijena. Poznato je da hrvatske putovnice imaju svi građani Hrvatske srpske nacionalnosti od kojih su mnoge već prodane kriminalcima širom svijeta. Jesu li to te odbijenice, ili je uzrok negdje drugdje?

Hrvati nikada nisu bili skloni nasilju ili terorizmu. Ako Amerika sumnja u neke hrvatske građane, onda je trebala jasno dati do znanja koji su to. Ako se ne razgovara tako jasno i otvoreno, onda je to jedna vrsta rasizma prema "balkancima" u koje su nas protiv naše volje ubrojili, ili u najmanju ruku izraz bahatosti "velike sile" prema "malom" narodu koji nema ni vojnu, ni ekonomsku, ni brojčanu moć suprotstaviti se istom mjerom. Dakle snagator drži maloga za vrat i nameće mu svoj zakon. Što je onda ostalo od tradicionalnog američkog osjećaja za pravednost? Ako ništa nije ostalo, onda bahatom divu jedino možemo odbrusiti: "OK, dečki. Više ne putujemo tamo gdje nismo dobrodošli, pa ne ćete imati kome odbijati vize".

Na poslijetku, ti postupci govore ponešto i o aktualnom američkom predsjedniku Baracku Obami. Prilikom njegovog izbora uživao je naše opće simpatije kao mlad i svjež čovjek. Izgledalo je da nema predrasuda i da je pravi čovjek za 21. stoljeće. Ali nakon što nije primio našu premijerku u posjetu svojoj zemlji, postalo je jasno da nije baš sve čisto. Sada ova igra s vizama pokazuje da on samo nastavlja bahatu igru svojih prethodnika.

MUSLIMANSKI "AUTOGOLOVI"

Posljednjih godina smo se gotovo rastopili od slatkih riječi koje nam naši muslimanski sugrađani (po novom Bošnjaci) upućuju prilikom svakog njihovog blagdana. To su divne riječi o miroljubivosti, bratstvu, prijateljstvu i pravednosti. Tko ne bi želio čuti nešto tako lijepo.

Ali "šećer" je na snazi samo tamo gdje su oni izrazita manjina, pa ne mogu pokazati snagu. Ali na mjestima gdje uhvate korijen, priča je sasvim drukčija. U Sarajevu istjeruju hrvatskoga kardinala iz njegove vlastite kuće koja je prije 150 godina sagrađena novcem katoličkih vjernika. U arapskim zemljama, međutim, gdje muslimani imaju potpunu premoć, igra je mnogo manje "nježna". U arapskim zemljama pucaju bombe po crkvama točno na Božić. U Indoneziji se ide do kraja. Pobiju se svi stanovnici sela koji se usuđuju biti katolici. I u svim tim prigodama nigdje se ne čuje ni jedan pravednički glas koji će takvu krvoločnost osuditi. Kada se kršćani ubijaju bilo gdje u svijetu, tek tada bi se trebao čuti glas osude i iz Zagreba i iz Sarajeva. Ali, tada se šuti. "Slatkiše" će nam nuditi tek uz neki sljedeći bajram. I dok tamo gdje se osjećaju "svoji na svome" ubijaju kršćane kao bijesnu stoku, u zapadnoj Europi rone krokodilske suze zato jer im neke države zabranjuju nošenje "burke" i sličnih ostataka iz srednjeg vijeka.

Ali, koliko god neki "vjernici" bili uvjereni da su svi oni iz neke druge vjere "krivovjerci" ili "nevjernici", Bog je ipak jedan i presuđuje pravedno. Tako su militantni muslimani gotovo posvuda gdje su napravili pokolj kršćana već dobili zasluženu kaznu. Negdje je to potres, drugdje tsunami, a u najnovije vrijeme ubijaju se međusobno. Ljudski život je svetinja i onaj tko se o njega ogriješi teško stradava. Tako su se ta zvjerstva pokazala kao tragični autogolovi.
Nakon tolikih ludosti gotovo je nemoguće predvidjeti kada će se napokon malo mudrosti vratiti kući u povampirene ljudske glave.