NOVA GRADIŠKA , 28. veljače 2024. - Matica hrvatska Ogranak Nova Gradiška i Turistička zajednica Grada Nova Gradiška danas su u prostoru Turističke zajednice organizirali susret „Stihom i prozom“ posvećenog Ivanu Slišuriću, novogradiškom pjesniku i prozaiku. Vjekoslava Bagarić, predsjednica novogradiškog ogranka Matice hrvatske, u nazočnosti Mire Gavrana, predsjednika Matice hrvatske, Josipa Jagodara predsjednika ogranka Matice hrvatske u Slavonskom Kobašu pozdravila je nazočne, a Zrinko Kapetanić pročitao je nekoliko pjesama Ivana Slišurića. Dinka Matijević, predsjednica Turističke zajednice i Gradskog vijeća poželila je dobrodošlicu svima koji su se odazvali susretu.   

„Ivan Slišurić, pjesnik i prozaik, rođen je 29. veljače 1936. u Rešetarima kod Nove Gradiške. Osnovnu je školu završio u rodnome mjestu, gimnaziju u Novoj Gradiški. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu završio je studij jugoslavenskih književnosti i filozofije a magisterij iz hrvatske književnosti  na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao nastavnik u osnovnoj školi i profesor u novogradiškoj Gimnaziji. Živi i piše u Novoj Gradiški.
Pored dugogodišnje nastavne djelatnosti i izvannastavnog rada s učenicima, poglavito u seoskim osnovnim školama, rasipao je vrijeme i energiju baveći se i tada obveznim tzv. društveno korisnim radom s mještanima pa se pera latio tek u zrelim godinama. Osupnut ljepotom zavičajnoga krajolika i bogatstvom oblika stvari i života nastoji im doseći smisao i  pjesmom i pričom progovoriti o vremenu i sudbini čovjekovoj. Misli da pjesmom u prozi uspijeva najviše reći o čudu i tajni postojanja“, rekla je o autoru Vjekoslava Bagarić.

 „U ime predsjedništva Matice hrvatske i svoje ime pozdravljam sve vas i  Ivana Slišurića, književnika, profesora, prijatelja kojega poznajem gotovo 44 godine. Riječ je o pjesniku i prozaiku čija su djela visoke kvalitete. Nisam književni kritičar ali se usuđujem ustvrditi da je Ivan Slišurić jedan od ponajboljih suvremenih hrvatskih pjesnika. Ako se ne varam iščitao sam sve njegove zbirke pjesama i kao čitatelj u njima istinski uživao. Poznajem ga i kao vrsnog prozaika. Njegove kratke priče objavljivanje su u Večernjem listu i u nekim književnim časopisima Republici, Forumu i sličnima. Povremeno je bila prigoda da ga susretnem i u Novoj Gradiški i  na promociji u Društvu hrvatskih književnika čiji je on dugogodišnji član. Po mome uvidu u Slišurićev opus usuđujem se ustvrditi da njegove pjesme ima ju često pripovjedni predznak, dok u prozi imamo poetskih pasaža i vještog opisivanja života u njegovom zavičaju. Ponekad su me Slišurićeve pjesme i priče znale asocirati na velikog ruskog književnika Ivana Turgenjeva. A kad je proza u pitanju neodoljivo me znao asocirati na hrvatskog književnika Slobodana Novaka, iako je Novak sve svoje prozne stvari situirao u otočki ambijent, na Rab. Kod Slišurića su uvijek u pitanju izbrušene rečenice, jednom riječju njegovi tekstovi ne nose onu izvornu ljepotu. Pišući o lokalnom, Slišurić dodiruje univerzalno. Pišući o ovom dijelu Slavonije Ivan Slišurić je možda i nehtijući učinio Slavoniju atraktivnim, meditativnim prostorom, primamljivim svakom suvremenom Europljaninu. Možda je dobro da se ova promocija događa baš u prostoru Turističke zajednice i možda bi neke pasose iz Ivanovih pjesama, pa čak i iz proze ova Turistička zajednica mogla koristiti za neke privlačne pasaže da privuku ljude i da dođu  vidjeti ovaj dio Hrvatske, Novu Gradišku i okolicu o kojoj Ivan tako vješto piše. Danas sam ovdje i zbog osobne zahvalnosti prema Ivanu Slišuriću, zato što sam prve korake u književnosti učinio zahvaljujući časopisu Glas mladih kojega je objavljivala novogradiška gimnazija, iza koje je stajao dal formalno ili neformalno, Ivan Slišurić i prve moje pjesme i dvije kratke priče koje su bile bitne su objavljene u tom časopisu. Zbog toga sam njegov vječni dužnik. Mogu reći da Nova Gradiška i ovaj dio Slavonije mogu biti ponosni što imamo tako vrsnog književnika Ivana Slišurića koji je svojim djelom sugestivno opisao i opjevao naš  prostor i ovo vrijeme koje smo mi zajedno s njim dijelili i uvjeren sam da će ovaj razgovor o njegove dvije knjige i drugim knjigama biti nama svima ugodan“, rekao je Miro Gavran čestitajući Ivanu Slišuriću rođendan i sve što je uradio kao književnik, profesor i čovjek. O svom radu i stvaralaštvu, ali i brojnim životnim situacijama u kojima se (s)nalazio Ivan Slišurić je vrlo duhovito, reklo bi se na svoj specifično satiričan način, prezentirao i učinio da vrijeme druženja ovog susreta zanimljivo i neprimjetno protekne.