Dok se Republika Hrvatska pripremala za obilježavanje, tužne tridesetčetvrte
obljetnice pada Grada Heroja Vukovara i pokolja civila u selu Škabrnja, biskupi, svećenici i
preostali vjernici župa Bos. Gradiška, Dolina i vjernici koji su pristigli iz drugih krajeva BiH i
Hrvatske, su u privremenom bogoslužnom prostoru sv. Roka (u dvorani župne kuće u
Bosanskoj Gradišci) obilježili tužna, dvadesetprva obljetnicu mučeničke smrti
bosanskogradiškog župnika i upravitelja župa Dolina i Nova Topola, župnika mons. Kazimira
Višatickog.
Ovaj tužni susret se dogodilo u pretposljednjem tjednu liturgijske godine, 17.
studenoga 2025. godine. Sv. Misu je predvodio mons. Željko Majić, biskup banjolučki, u
koncelebraciji s umirovljenim banjolučim biskupom msgr. dr. Franjom Komaricom i braćom
pok. Kazimira, generalnim vikaro mons.dr. Karlom Višaticki i preč. Adolf Višaticki,
upravitelj župe Sasina te još trinaest svećenika Banjolučke biskupije.
Misnom slavu su nazočile i sestre Klanjateljice Krvi Kristove, sestre Misionarke
Ljubavi, rodbina pokojnog Kazimira i predstavnici drugih vjerskih zajednica te predstavnici
društveno – političkog života.
Pjesmom i sviranjem su misno slavlje uveličali s. Amata Anđelić i Ričard Vučaj –
Riki sa župnim zborom.
Domaćin, p. Tomislav Topić, bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina je u
pozdravnoj riječi između ostalog kazao: Okupili smo se večeras u molitvi i sjećanju na
tragično prekinuti život našeg svećenika i župnika msgr. Kazimira. Sjećamo se s tugom, ali i s
ponosom čovjeka koji je svoj život posvetio Bogu i ljudima, koji je u svojoj službi širio mir i
ljubav. Iako su tolike godine prošle, rane u našoj zajednici i u našim srcima ostaju i dalje
otvorene, jer je on bio više od čovjeka. Bio je pastir, učitelj, prijatelj i čovjek čija je vjera
svjetlila i onda kada je život postajao sve tamniji. Prisjećamo se njegova poziva koji je živio
svakoga dana i njegove hrabrosti kojom je služio Bogu i ljudima, čak i kada je to zahtjevalo
žrtvu. Neka ovaj trenutak bude molitva, zahvalnost i opomena: zahvalnost za njegov život,
molitva za njegov mir i opomena svima nama kako dobrota, hrabrost i vjera ne smiju nikada
utihnuti. Neka njegova duša počiva u miru, a njegov primjer živi u nama.
Svoju propovijed biskup Željko je započeo riječima kako se nalazimo u ovom
bogoslužnom prostoru, samo nekoliko metara daleko od mjesta, gdje je one tužne noći, niz
stubište župne kuće potekla Kazimirova krv koja se je u tom trenutku sjedinilila sa
Spasiteljevskom Krvlju, a sve zbog svjedočenja Evanđelja, i nastavio:
„Po dvdesetprvi put sabiremo se oko oltara da dobromu Bogu prikažemo nekrvnu
Kristovu žrtvu – Presvetu Euharistiju za spas duše brata našega, svećenika Kazimira, koji je
na današnji dan, 2004. godine, u župnom stanu nasilno ubijen.
Našem ljudskom umu teško je shvatljivo da netko može doći u župni ured i iz čista
mira ubiti svećenika, koji je nakon naporna dana, zajedno sa svojom plemenitom majkom
Barbarom, pošao na počinak.

No, jučer, na 33. nedjelju kroz godinu, u ulomku iz Evanđelja, čuli smo od samoga
Isusa, ne da je to samo moguće, nego da će se i dogoditi: da će, osim potresa, gladi i pošasti,
biti progona; da će se među progonitelje ubrojiti roditelji, braća, rođaci i prijatelji; da će neki
biti i ubijeni. I sve to radi svjedočenja Evanđelja.
I ako danas i mi postavljamo pitanje zašto je ubijen mons. Kazimir, onda je odgovor u
Isusovoj riječi: „Radi svjedočenja!“ (Lk 21,13). Nasilna smrt pogodila ga je jer je bio Njegov
svećenik koji je tiho, predano i nesebično svjedočio Evanđelje; jer je bio svećenik vjeran
Crkvi, poslušan biskupu, prijatelj bratu svećeniku, stariji brat svakom vjerniku; jer je
svjedočio Isusovu ljubav do kraja zalažući se za obespravljene, ugrožene, ponižene, prognane
i nestale; jer je bio čovjek vjere i čovjek molitve.
Koliko god je njegova smrt strašna ljaga na srcu počinitelja i njegovih nalogodavaca –
zločin mržnje prema čovjeku vjere, neizmjerno više njegov život i smrt su svjedočanstvo
ljubavi prema Kristu.
Smrt pobožnika nemjerljiva je dragocjenost i za nas. Vjerujemo da je snaga te krvi,
pomiješane s otkupiteljskom krvlju Krista Spasitelja, snaga ne samo ove mjesne Crkve nego i
dragocjen dar Crkvi Kristovoj kako u hrvatskom narodu tako i općoj Crkvi. Mi ovom sv.
Misom, koju slavimo u pretposljednjem tjednu ove liturgijske godine, završavamo i
ovogodišnje pohode na postaje križnoga puta naše mučeničke Banjolučke Biskupije.
Stoga i u ovoj sv. Misi Bogu želimo zahvaliti i na Kristov oltar prinijeti dragocjenost
života i svjedočku smrt naših svjedoka vjere:
Vlč. Filipa Lukende i s. Cecilije Grgić (Presnače, 12. svibnja 1995.),
Vlč. Ratka Grgića (Nova Topola, 16. lipnja 1992.),
Vlč. Ante Dujlovića (Gumjera, 11. srpnja 1943.),
Vlč. Waldemara Maksimilijana Nestora (Drvar, 27. srpnja 1941.),
Vlč. Jurja Gospodnetića (Bosansko Grahovo, 28. srpnja 1941.),
Vlč. Krešimira Barišića (Krnjeuša, 9. kolovoza 1941.),
Vlč. Tomislava Matanovića i njegovih roditelja Josipa i Božene (Prijedor, 19./20. rujna
1995.),
Vlč. Ivana Grgića (Ravska, 7./8. rujna 1992.) i
Vlč. Kazimira Višatickoga (Bosanska Gradiška, 17. studenoga 2004.) i drugim mučenicima.
S njima zajedno želimo Bogu zahvaliti i na ovaj isti oltar prinijeti i žrtvu tolikih drugih
svećenika, redovnika, redovnica i Božjega naroda naše mjesne Crkve koji su ljubili Boga,
Crkvu i čovjeka više od vlastitoga života; mučeničkom krvlju natopili i posvetili ovu zemlju,
patnjama liječili i žuljevima ruku obrađivali i na koljenima snagu od Boga molili. Neka dobri
Bog primi njihovu žrtvu i nagradi ih vječnim životom.
Završio je citatom iz Starog Zavjeta: „Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt
pobožnika njegovih” (Ps 116,15).
Na kraju, svi su se uputili do Spomen ploče, koja se nalazi na župnoj kući, u kojoj je
ubijen mučenik vjere Kazimir, i tu su izmolili opijelo za pokojnog Kazimira.
Ovoga puta vjernici nisu bili u mogućnosti obići Spomen sobu, otvorenu u povodu
petnaeste obljetnice smrti msgr. Kazimira, zbog predstojećih velikih radova na adaptaciji
župne crkve, koja je zatvorena za misna slavlja, pa je i večeranja sv. Misa slavljena u
privremenom bogoslužnom prostoru.

Župnik se je na kraju misnog slavlja zahvalio nazočnima na dolasku i sve pouzvao na
okrjepu u župnom dvorištu i župnoj kući.
Podsjetimo, mons. Kazimir Višaticki rođen je 4. ožujka 1939. u Čatrnji, župa
Bosanska Gradiška, u brojnoj obitelji. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1963. Svoj
svećenički program izrekao je kroz mladomisničko geslo „Znam kome sam povjerovao“ (2
Tim 1,12). Za brojne svećeničke zasluge Sveti Otac Ivan Pavao II. odlikovao ga je naslovom
prelata Njegove Svetosti 15. srpnja 1997. Ubijen je u noći sa 17 na 18. studenog 2004. u
župnom stanu u Bosanskoj Gradišci.

Tekst i slike Milorad Oršulić - Mican