OTROVNI POKLONI UNIJE
Kada te netko prima u svoje društvo kao sebi ravnog i kada već stojiš pred njegovim vratima koja su već otvorena, domaćin obično svog novog člana časti nekim finim i kvalitetnim pićem. Ali kada je u pitanju Europska unija kao domaćin, a Hrvatska kao novi član, onda se domaćin "isprsio" tako što nam je ponudio otrov od kojega valjda ne ćemo umrijeti, ali će nam jamačno biti zlo za vrijeme vatrometa koji se priprema Hrvatskoj za dobrodošlicu. Što je najgore od svega, imamo šefa koji taj otrov sa zadovoljstvom ispija i hvali ga, a prima ga iz ruku glavne svjetske šefice za muljanje po "zabačenim" državama koja stalno glumi da nije takva.
Jednostavnije rečeno, za "dobrodošlicu" u Europsku uniju dobili smo optužbu da smo glavni balkanski kriminalci, da smo jedini agresori na "ovim prostorima" i da su glavni kriminalni vođe prvi predsjednik i njegova vladajuća ekipa iz tog vremena. Dogodilo se je to samo nekoliko dana nakon što se je predsjednik "mazio" sa kraljicom, inače šeficom "trilaterale svjetskih vladara" i tzv. "Privy counsila", ekipe koja stvarno upravljam Britanijom i svijetom, dok su vlada i parlament samo kulise.
Za to vrijeme oslobođeni su krivnje glavni Miloševićevi krvnici koji su bili kreatori klanja po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pa ispada da su se Hrvati u Vukovaru i još oko stotinu sela i gradova širom Hrvaske sami poubijali. Doduše, nisu baš sami, jer čini se da će na kraju za sve biti kriv isključivo Vojislav Šešelj koji je ionako u Haagu, pa je lako na njega prebaciti svu krivnju. Time se postižu dva otrovna cilja. Prvo se amnestira država Srbija i njezin "vožd" Slobodan Milošević. Šteta što je umro, jer da nije vjerojatno bi bio oslobođen. Drugo, time se hagovci mogu žestoko obračunati s jogunastim tipom koji se ni o čemu ne želi nagoditi, nego im naprotiv j... majku i poziva ih da mu popuše k.... (ti njegovi "biseri" lako se mogu naći na internetu).
"KOMŠIJSKI PREDSJEDNIK" – BIVŠI ČETNIK
Ali, vidi čuda, isti taj Šešelj sada u Haagu "minira" cijelu balkansku zamisao "svjetskih vladara" o "novom prijateljstvu i pomirenju divljih balkanskih plemena" pomoću "uravnoteženih presuda" u kojima su "svi po malo krivi, ali malo više ipak Hrvati". Šešelj, naime, "zakopava" glavne šefove u Beogradu izjavom da mu je Tomislav Nikolić (danas predsjednik) bio glavni suradnik u ratu, a Aleksandar Vučić (danas ministar obrane) dobrovoljac, drugim riječima četnički vojnik.
Još će nam Šešelj postati simpatičan, jer nas vadi iz kaše u koju nas je uvalio naš srboljubački predsjednik. Naime, sada je i sudcima u Haagu teško osuditi Šešelja a da se amnestira Nikolića. Ako žele amnestirati Nikolića morati će osloboditi i Šešelja, ali time bi lakrdiju doveli do potpunog apsurda koji bi otvorio oči svima koji to do sada nisu vidjeli i potpuno kompromitirali taj tzv. sud kao lakrdijašku skupinu.
S druge strane je Šešelj zakomplicirao život Josipoviću koji već razširenih ruku čeka u Zagrebu svoga srbijanskoga kolegu. Ali i on sam (Nikolić) komplicira život našem vrlom predsjedniku time što ga ucjenjuje da ne će doći ako netko bude predstavljao republiku Kosovo. Sad je Ivo na mukama. Ako dođe netko kao predstavnik države Kosovo, ne će mu doći omiljeni "komšija". Ako pak ne pozove legitimne predstavnike države Kosovo, onda ispada da Hrvatska ne priznaje vlastito priznanje Kosova još za vrijeme Sanaderove vlade, a koje sadašnja vlast nije do sada dovodila u pitanje. Josipović koliko se čuje u medijima ipak poziva i Kosovo, a sada ostaje vidjeti hoće li ipak doći "četnički Tomica".
Ono što je nama kao državi važno je samo stupanj do kojega će se kompromitirati sud u Haagu. Nama je u interesu da se kompromitira što više, jer u tom slučaju nitko ne će njihove presude uzimati za ozbiljno u povijesnom smislu. A to je važno za status i ugled države za njezin dugoročni boravak u Europskoj uniji.
OTROVNO ŠAPUTANJE S KRALJICOM
Što su si šaptali međusobno naš predsjednik i njegova kolegica kraljica nije javnosti poznato, ali otrovni plod tog razgovora pojavio se je ubrzo. Hrvatska je jedini krivac za sve ratove na Balkanu i oko njega, a Srbija je nevina kao janješce. Da bi se pravno potkrijepila ta bezočna laž, ceh plaćaju bosansko-hercegovački Hrvati, njih šest nedužnih ljudi, koji bi trebali odležati ukupno 111 godina u zatvoru, praktično puno manje, ali s trajnom posljedicom, a to je da su svi oni ratni zločinci, a zajedno s njima i prvi od prvih stvaralaca slobodne Hrvatske, dr Franjo Tuđman, posmrtno odlikovan zvanjem "zločinca".
Tako se je i Ivo Josipović uključio u veleizdajnički niz koji je započeo njegov prethodnik Stjepan Mesić. Uostalom, time nikoga nije prevario. Od početka je bio jasan i transparentan, jer je otvoreno rekao čim je izabran da će dosljedno nastaviti tamo gdje je stao njegov prethodnik. Drugim riječima, jasno i iskreno je dao do znanja svih hrvatskim građanima da ne voli državu čiji su ga građani izabrali da joj bude predsjednik i da će joj škoditi gdje god bude mogao i stigao, što dosljedno i čini. No ni jedan ni drugi u svojim ograničenim misaonim dometima, nisu shvatili da, bez obzira što oni osobno imaju od tog udara po vlastitoj domovini, u konačnici ipak pljuju u svoj bunar iz kojeg će prije ili kasnije morati piti. Ako se nadaju da će ih Britanci do kraja života napajati iz svog bunara, grdno se varaju. Izdajice svoje domovine uvijek su jeftina potrošna roba koju gazda otpisuje odmah nakon što više nisu u stanju poslušno i pokorno izvršavati zadatke.
Koliko je opasno biti "britanski potrčko" uvidio je i sam premijer Zoran Milanović, čovjek iz iste ekipe, koji je također "šaputao" sa svojim britanskim kolegom Davidom Cameronom (dok je predsjednk bio kod kraljice). On je u prvi mah žestoko zanijekao da je Hrvatska bila agresor i da su presude Hrvatima iz B-H u redu. No kasnije je o tome zašutio. Netko je na njega "djelovao".
"PRAVEDNICI" PRIMAJU "ZLOČINCE"
Sada imamo ovakvu situaciju. Hrvatska uz fanfare i vatromet ulazi u Europsku uniju koja joj na zgradi parlamenta ispisuje dobrodošlicu na engleskom i hrvatskom jeziku. Ulazi prezadužena, s uništenim gospodarstvom, s nedefiniranim i "promijenljivim" granicama, ulazi kroz recesiju demografski minus (bijela kuga), a k tome još ulazi kao ratni zločinac. "Veliki pravednici" primaju tako "zločince" uz gromoglasne aplauze.
Tu očito nešto ne štima s logikom. "Zločinca" se nikako ne bi smjelo primiti među "pravednike", jer bi ih jadne taj zločesti mogao pokvariti. Očito je da se iza kulisa krije nešto drugo. Stvara se lažna matrica u koju bi trebali povjerovati po mogućnosti svi Hrvati koji bi se onda i unutar Unije trebali udarati u prsa i vikati: "Moj preveliki grijeh" i onda kao zadovoljštinu za sve grijehe potpuno se odreći Hrvata iz Bosne, pa tako i Bosne i Hercegovine u cijelosti. Hrvati iz susjedne države koja je nekad bila sastavni dio Hrvatske i u kojoj su Hrvati bili dominantna većina, trebali bi biti istrijebljeni i mi bismo se svi s time trebali složiti.
NETOLERANTNI POZIVAJU NA TOLERANCIJU
Koliko je povijestna predodžba o nekom narodu i državi važna i koliko dugo traju njezine posljedice najbolje se vidi po odnosu židovskih organizacija prema Hrvatskoj. Naime, za cijelo vrijeme trajanja Jugoslavije vrijedila je Titova formula, po kojoj je NDH zločinačka nacistička tvorevina formirana isključivo zbog uništavanja Srba i Židova, dijelom Cigana (danas Roma), a ustaša je zvijer u ljudskom obliku koji ne zaslužuje da ga se smatra čovjekom.
Unatoč tome što već 23 godine imamo slobodnu i neovisnu državu i što su neki autori već kritički "načeli" tu komunističku konstrukciju, ona u globalu sve do danas stoji i nitko ju ne dovodi u pitanje. Čak i sami "desničarski" čelnici, kada im njihovni protivnici lukavo pripišu sličnost s ustašama, nervozno se brane: "Nisam ja ustaša. Ja nemam ništa s ustašama". Toliko je jaka ta stara konstrukcija.
Tu hrvatsku slabost da se ne usuđuje suočiti s pravom istinom o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i ustaškom pokretu izdašno iskorištavaju židovski čelnici (osobito Slavko Goldstein) pišući knjige koji do kraja "betoniraju" tu komunističku matricu koristeći opet komunističke dokumente.
U novije vrijeme ni to im nije dosta, jer koliko je Hrvatska bliže Europskoj uniji, toliko ju se žešće mora pritisnti. Dok iz Haaga poručuju da je Hrvatska zločinačka organizacija koja je jedini agresor u novijim ratovima, dotle iz židovskih krugova dodaju da je ona bila takva i u Drugom svjetskom ratu, da je počinila genocid nad tadašnjim Židovima (holokaust), dakle da su Hrvati prirodno zločinački narod. Iz toga bi se onda moglo zaključiti da kao takvi ne bi uopće smjeli imati pravo na državu.
Posljednjih godina svakog proljeća židovski propagandisti nam u Zagrebu dosađuju s nekom priredbom koju zovu "Festival židovskog filma" prikazujući neke filmiće upitne umjetničke vrijednosti, ali redovito na temu "holokausta". Implicitno se poručuje: "Vi ste Hrvati prirodno zločinački narod i mi vas stalno na to podsjećamo".
Ipak, i oni sami uviđaju koliko ljudima s tim pričama idu na živce, pa su tako festival preimenovali u "Festival tolerancije". Tu imamo novu poruku, jednako ponižavajuću: "Vi Hrvati ste netolerantni, pa ćemo vas mi Židovi naučiti toleranciji."
KAKO SU SRBI "VOLELI JEVREJE"
Ove godine smo svjedoci još i inovacije. Tu manifestaciju prati i izložba, zamislite, "antimasonskih plakata" i to odakle bi bila nego iz – Beograda. Iz toga se svašta dade zaključiti.
1. Najprije, Židovi se poistovjećuju s masonima, što prije svega nije istina, jer ima mnogo Židova koji nisu masoni, pače oni ih preziru, čak i u samom Izraelu.
2. Drugo, time protagonisti festivala priznaju da su oni sami masoni, a kakvo je djelovanje masona u odnosu na Hrvatsku poznato je.
3. Treće, oni time manifestiraju svoje prijateljstvo sa Srbijom koja dakle nije "genocidna" i u njoj nije počinjen "holokaust". No povijest govori drukčije. Srbija se je već 1942. godine proglasila jedinom državom u Europi u kojoj je židovsko pitanje potpuno rješeno, tj. nema više živih Židova, dakle Srbija je "oslobođena od Židova" (Judenfrei). Te činjenice židovski šefovi jako dobro znaju, ali ih sustavno zanemaruju zbog određenih interesa. Nema ih čak ni u muzeju Jad Vašem u Jeruzalemu.
4. Četvrto, iz suradnje s Beogradom proizlazi da imaju dobre veze u Beogradu. Ako je tako, onda mogu doći do arhiva NDH koji je 1945. Odnesen (ukraden) u Beograd i nikada ga nisu vratili legalnim vlasnicima, tj. Hrvatskoj. Tamo su mogli vidjeti i saznati pravu istinu o NDH, o logorima i jamama i sl. Možda su i vidjeli i saznali, ali ta istina nije po njihovom ukusu, kao uostalom ni Srbiji, pa o tome šute, a glavni izvor "historijskih podataka" im je "drug Tito" i njegovi "historičari".
Ima Židova koji nisu spletkari kao Goldstein i slični i koji čak i danas potvrđuju da je Hrvatska (NDH) bila država u kojoj je relativno najviše Židova spašeno i u tom spašavanju sudjelovalo je mnogo građana od kojih neke čak i Izrael priznaje kao "pravednike među narodima". Jedan od njih je legendarni stolnotenisač Žarko Dolinar i njegov brat Boris. Oni su krivotvorili propusnice za izlazak Židova s područja pod dominacijom nacista. Ali da bi to mogli morali su imati bianco potpis nekog od ustaških dužnosnika koji su znali o čemu se radi, ali su "žmirili na oba oka". Toliko o ustašama kao "zvijerima u ljudskom obličju". Čak i sam poglavnik Ante Pavelić imao je neugodne susrete s nacističkim glavešinama koji su mu prigovarali zbog "neefikasnog rješavanja židovskog pitanja".
Uostalom, Slavko Goldstein je već eksplicitno uhvaćen u laži, jer je tvrdio da je njegov djed ubijen i bačen u jamu Jadovno. Zapravo ne postoji jama Jadovno, nego Šaranova jama pred kojom se uporno održavaju komemoracije unatoč tome što su speleolozi utvrdili da u njoj nema ni jedne jedine ljudske kosti.
JE LI STVARNO ISTINA DA SVI MRZE ŽIDOVE?
Zanimljiva je kuknjava jednog od organizatora festivala Branka Lustiga o tome kako "antisemitizam" raste u mnogim državama. Američki veleposlanik Rockwell Schnabel čak tvrdi da je ta pojava danas jednako izražena kao i u vrijeme dolaska nacista na vlast. Ako je to doista tako, a valjda jest, kada i sami Židovi to tvrde, onda bi se oni sami trebali upitati: "Kako to da nas svi mrze?" Jesu li svi ludi divlji i zločesti, a samo mi Židovi dobri? Ili je možda u nama problem?" Malo skromnosti i samokritičnosti ne bi im škodilo, umjesto da svakog onog tko ih spomene a ne ide im "niz dlaku" nazovu "antisemitom" misleći da su time sve riješili. Ali ako smo svi "antisemiti", kako će oni s nama živjeti i surađivati? Ako te netko stalno udara po glavi i naziva te pogrdnim imenima i pri tome se služi neistinama, kako se usuđuje od tebe tražiti da prema njemu budeš tolerantan?
Čini se ipak da u temelju nema ni ljubavi, ni mržnje, nego interes. Hrvati ne mrze Židove, ali im njihovi šefovi idu na živce s tim upornim pričama o holokaustu. Židovi ne mrze Hrvate, ali žele ekonomski podrediti Hrvatsku svom lobbyju. Primjer takvog djelovanja je golf iznad Dubrovnika. Međutim, onima koji u našoj državi žele biti "gazde" iznad Hrvata uvijek ćemo reći: "Nosite se s takvim nakanama", bili oni Židovi ili neki drugi, bili mi onda zbog toga "antisemiti", "ksenofobi" ili bilo što drugo.
